24. novembar 2018, Novi Sad, Glavni grad Vojvodine
Obeležavanje stote godišnjice (prvog)
priključenja Vojvodine Srbiji, dobra je prilika da se naglase istinite
istorijske činjenice o ovom događaju, a da se falsifikati, lažna istorija i
mitovi raskrinkaju.
Nepobitne
činjenice o priključenju Vojvodine Kraljevini Srbiji 12. novembra 1918. godine (25. novembra po novom
kalendaru) su:
·
Vojvodina je priključenjem 1918. godine ušla
u sastav (Kraljevine) Srbije voljom svojih predstavnika, koji su u datom momentu predstavljali
nešto više od trećine stanovništva Vojvodine. U momentu priključenja, kao i u
svim njenim istorijskim periodima, Vojvodina je bila multinacionalna,
multireligijska i multikulturalna, što sastav Skupštine nije dosledno
odražavao.
·
Ovu
odluku su, uprkos toj i drugim manjkavostima, prihvatile Kraljevina Srbija, kao
i ostali politički entiteti, države i teritorije koje će ući u sastav
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ali
i sile Antante i sve međunarodne organizacije, zaključno sa Mirovnim
konferencijama.
·
Vojvodina nije ušla u Srbiju kao njen ratni
plen, mada je i za to bilo
dovoljno elemenata, jer je u momentu priključenja srpska vojska zaposela gotovo
celu teritoriju današnje Vojvodine.
·
Vojvodina je u Srbiju ušla na osnovu odluke
svojih najviših organa vlasti – Narodne skupštine Srba, Hrvata, Bunjevaca, Slovaka, Rusina i ostalih
naroda iz Banata, Bačke i Baranje i Velikog narodnog zbora u Rumi. To decidno znači da Vojvodina nije nastala
na teritoriji Srbije, već je konstituisana kao zaseban politički entitet iz dva
dela (Banat, Bačka, Baranja + Srem), čiji najviši organi vlasti su doneli
odluku o priključenju!
·
Vojvodina je ulaskom u Srbiju u nju unela
deo teritorije Austrougarske, sa svim bogatstvima, infrastrukturom i
stanovništvom.
·
Vojvodina je u sastav Srbije ušla sa jasno
naglašenim ciljem da zajedno sa njom uđe u širu južnoslovensku državu.
·
Narodna
skupštine Srba, Hrvata, Bunjevaca, Slovaka, Rusina i ostalih naroda iz Banata,
Bačke i Baranje, koja je donela odluku o priključenju Vojvodine Srbiji nije konstituisana kao privremena
institucija čija se nadležnost iscrpljuje samim činom priključenja, već kao
najviši organ vlasti na svojoj teritoriji, sa zakonodavnom vlašću i
pripadajućim izvršnim organima vlasti, koji su imali jasno određene
nadležnosti, način izbora i odgovornosti.
·
Šest
meseci nakon formiranja nove države, Velika narodna Skupština je, odlukom
Beograda, rasformirana. Ukidanjem Velike narodne Skupštine, Srbija
(KSHS) je pogazila najviši organ vlasti u Vojvodini, bez koga priključenja ne
bi ni bilo. Bio je to prvi u nizu pokušaja da se poništi politički
subjektivitet Vojvodine. Takođe, time je, odmah nakon priključenja, Srbija pokazala
kakva je sudbina namenjena Vojvodini. I koliko u Srbiji vrede pravo i pravne
norme.
·
U
odluci o priključenju, navodi se da Vojvođani od priključenja očekuju:
"... slobodu, ravnopravnost,
napredak u svakom pravcu, ne samo nama, nego i svima slovenskim pa i
neslovenskim narodima, koji s nama zajedno žive". Nakon sto godina,
Vojvodina nije ravnopravna sa Srbijom, napredak je odavno ustupio mesto
propadanju, a sudeći po stepenu razvoja demokratije u Srbiji, sa slobodom se
malo ko sreće, osim kao sa parolom na uličnim protestima.
·
"Prisajedinjenje" se nikada nije
desilo. Priključenje
jeste. Zato što se u dokumentu o priključenju Vojvodine Srbiji, ni na jednom
mestu ne koristi pojam "prisajedinjenje", već "priključenje".
Aktuelna vlast, zarad veće uverljivosti
svoje predstave, koristi arhaizam, koji se ni pre sto godina nije koristio.
·
"Velika narodna Skupština Srba,
Bunjevaca i ostalih slovenskih naroda iz Banata, Bačke i Baranje"
nikada nije postojala.
Odluku o prikljućenju je donela "Narodna
skupština Srba, Hrvata, Bunjevaca, Slovaka, Rusina i ostalih naroda iz
Banata, Bačke i Baranje" (skraćeno: Velika narodna Skupština).
Formalno pravno posmatrano, to znači da se narodi koji su izričito nabrojani
moraju smatrati ravnopravnim i državotvornim, tako da se čini da
"prisajedinjenje" nikako nije bilo samo "srpska
stvar". Ujedno, to znači da svi
vojvođanski narodi, a pre svega Hrvati, Bunjevci, Slovaci i Rusini treba da
preuzmu svoj ideo odgovornosti i zasluga za priključenje Vojvodine Srbiji. I da
se počnu smatrati državotvornim vojvođanskim narodom.
·
Vojvodina
je u sastavu Kraljevine Srbije, odnosno - Srbije kao samostalne države, bila od
25. novembra do 1. decembra 1918. (samo 5 dana ).
Tokom sto godina opstajanja u zajedničkim državama, odnosi
između Vojvodine i Srbije nikada nisu bili harmonični, ali je bilo perioda u
kojima su bili funkcionalni. Danas
živimo u zajedničkoj državi, u kojoj naši odnosi nisu ni harmonični, ni
funkcionalni, niti ulivaju nadu u prosperitetnu zajedničku budućnost.
Oni koji euforično proslavljaju priključenje 1918. godine,
upadljivo izbegavaju da odgovore na
pitanje: gde je Vojvodina danas? Nekada bogata i razvijena, Vojvodina je danas
opljačkana i ekonomski upropašćena. Po ekonomskim parametrima, ispod Vojvodine
su, od Evropskih država, samo BiH, Albanija, Moldavija i Ukrajina.
Zato Vojvođanski klub danas, kada su Srbiji puna usta Velike
narodne Skupštine i njenih odluka, pita: ima
li Srbija nameru da Vojvodinu nastavi da pljačka, ponižava i izrabljuje i
narednih sto godina, ili je ovih prvih sto bilo dovoljno?
Za "Vojvođanski klub"
Dr Branislava Kostić,
Predsednica
Nincsenek megjegyzések:
Megjegyzés küldése