Oldalak

2018. november 26., hétfő

POVODOM OBELEŽAVANJA STOTE GODIŠNJICE PRIKLJUČENJA VOJVODINE KRALJEVINI SRBIJI



24. novembar  2018, Novi Sad, Glavni grad Vojvodine 

Obeležavanje stote godišnjice (prvog) priključenja Vojvodine Srbiji, dobra je prilika da se naglase istinite istorijske činjenice o ovom događaju, a da se falsifikati, lažna istorija i mitovi raskrinkaju.
Nepobitne činjenice o priključenju Vojvodine Kraljevini Srbiji 12. novembra 1918. godine (25. novembra po novom kalendaru) su:
·         Vojvodina je priključenjem 1918. godine ušla u sastav (Kraljevine) Srbije voljom svojih predstavnika, koji su u datom momentu predstavljali nešto više od trećine stanovništva Vojvodine. U momentu priključenja, kao i u svim njenim istorijskim periodima, Vojvodina je bila multinacionalna, multireligijska i multikulturalna, što sastav Skupštine nije dosledno odražavao.
·         Ovu odluku su, uprkos toj i drugim manjkavostima, prihvatile Kraljevina Srbija, kao i ostali politički entiteti, države i teritorije koje će ući u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ali  i sile Antante i sve međunarodne organizacije, zaključno sa Mirovnim konferencijama.
·         Vojvodina nije ušla u Srbiju kao njen ratni plen, mada je i za to bilo dovoljno elemenata, jer je u momentu priključenja srpska vojska zaposela gotovo celu teritoriju današnje Vojvodine.
·         Vojvodina je u Srbiju ušla na osnovu odluke svojih najviših organa vlasti – Narodne skupštine Srba, Hrvata, Bunjevaca, Slovaka, Rusina i ostalih naroda iz Banata, Bačke i Baranje i Velikog narodnog zbora u Rumi. To decidno znači da Vojvodina nije nastala na teritoriji Srbije, već je konstituisana kao zaseban politički entitet iz dva dela (Banat, Bačka, Baranja + Srem), čiji najviši organi vlasti su doneli odluku o priključenju!
·         Vojvodina je ulaskom u Srbiju u nju unela deo teritorije Austrougarske, sa svim bogatstvima, infrastrukturom i stanovništvom.
·         Vojvodina je u sastav Srbije ušla sa jasno naglašenim ciljem da zajedno sa njom uđe u širu južnoslovensku državu.
·         Narodna skupštine Srba, Hrvata, Bunjevaca, Slovaka, Rusina i ostalih naroda iz Banata, Bačke i Baranje, koja je donela odluku o priključenju Vojvodine Srbiji nije konstituisana kao privremena institucija čija se nadležnost iscrpljuje samim činom priključenja, već kao najviši organ vlasti na svojoj teritoriji, sa zakonodavnom vlašću i pripadajućim izvršnim organima vlasti, koji su imali jasno određene nadležnosti, način izbora i odgovornosti.
·         Šest meseci nakon formiranja nove države, Velika narodna Skupština je, odlukom Beograda,  rasformirana. Ukidanjem Velike narodne Skupštine, Srbija (KSHS) je pogazila najviši organ vlasti u Vojvodini, bez koga priključenja ne bi ni bilo. Bio je to prvi u nizu pokušaja da se poništi politički subjektivitet Vojvodine. Takođe, time je, odmah nakon priključenja, Srbija pokazala kakva je sudbina namenjena Vojvodini. I koliko u Srbiji vrede pravo i pravne norme.
·         U odluci o priključenju, navodi se da Vojvođani od priključenja očekuju: "... slobodu, ravnopravnost, napredak u svakom pravcu, ne samo nama, nego i svima slovenskim pa i neslovenskim narodima, koji s nama zajedno žive". Nakon sto godina, Vojvodina nije ravnopravna sa Srbijom, napredak je odavno ustupio mesto propadanju, a sudeći po stepenu razvoja demokratije u Srbiji, sa slobodom se malo ko sreće, osim kao sa parolom na uličnim protestima.
·         "Prisajedinjenje" se nikada nije desilo. Priključenje jeste. Zato što se u dokumentu o priključenju Vojvodine Srbiji, ni na jednom mestu ne koristi pojam "prisajedinjenje", već "priključenje". Aktuelna vlast, zarad veće uverljivosti svoje predstave, koristi arhaizam, koji se ni pre sto godina nije koristio.
·         "Velika narodna Skupština Srba, Bunjevaca i ostalih slovenskih naroda iz Banata, Bačke i Baranje" nikada nije postojala. Odluku o prikljućenju je donela "Narodna skupština Srba, Hrvata, Bunjevaca, Slovaka, Rusina i ostalih naroda iz Banata, Bačke i Baranje" (skraćeno: Velika narodna Skupština). Formalno pravno posmatrano, to znači da se narodi koji su izričito nabrojani moraju smatrati ravnopravnim i državotvornim, tako da se čini da "prisajedinjenje" nikako nije bilo samo "srpska stvar".  Ujedno, to znači da svi vojvođanski narodi, a pre svega Hrvati, Bunjevci, Slovaci i Rusini treba da preuzmu svoj ideo odgovornosti i zasluga za priključenje Vojvodine Srbiji. I da se počnu smatrati državotvornim vojvođanskim narodom. 
·         Vojvodina je u sastavu Kraljevine Srbije, odnosno - Srbije kao samostalne države, bila od 25. novembra do 1. decembra 1918. (samo 5 dana ).
Tokom sto godina opstajanja u zajedničkim državama, odnosi između Vojvodine i Srbije nikada nisu bili harmonični, ali je bilo perioda u kojima su bili funkcionalni. Danas živimo u zajedničkoj državi, u kojoj naši odnosi nisu ni harmonični, ni funkcionalni, niti ulivaju nadu u prosperitetnu zajedničku budućnost.
Oni koji euforično proslavljaju priključenje 1918. godine, upadljivo  izbegavaju da odgovore na pitanje: gde je Vojvodina danas? Nekada bogata i razvijena, Vojvodina je danas opljačkana i ekonomski upropašćena. Po ekonomskim parametrima, ispod Vojvodine su, od Evropskih država, samo BiH, Albanija, Moldavija i Ukrajina.
Zato Vojvođanski klub danas, kada su Srbiji puna usta Velike narodne Skupštine i njenih odluka, pita: ima li Srbija nameru da Vojvodinu nastavi da pljačka, ponižava i izrabljuje i narednih sto godina, ili je ovih prvih sto bilo dovoljno?
Za    "Vojvođanski klub"
Dr Branislava Kostić, Predsednica

Nincsenek megjegyzések:

Megjegyzés küldése