2019. augusztus 10., szombat

LATINKA PEROVIĆ:

Srbija nastavlja politiku Slobodana Miloševića

Ni istorijski, ni teorijski ne vidim da je došlo do diskontinuiteta sa vremenom Slobodana Miloševića, SPS-a i ratova

Oktobra 1972. godine, u Srbiji je izvršena velika politička čistka: smenjeno je više od 6.000 političara, privrednika i medijskih poslenika koji su pripadali liberalnoj političkoj opciji. Zalagali su se za privredne i ekonomske reforme, modernizaciju i evropeizaciju Srbije i nekadašnje SFRJ, te uspostavljanje novih odnosa među republikama.
Pored Marka Nikezića, glavno lice liberalne Srbije bila je istoričarka Latinka Perović, koja je obavljala funkciju sekretara Saveza komunista Srbije od 1968. godine pa do smene. Posle odlaska iz politike, Latinka se posvetila nauci i nikada se više aktivno nije bavila političkim poslovima. Ipak, uvek je društveno aktivna, jedan je od najdoslednijih kritičara i analitičara srpskog nacionalizma i strašnih posledica koje je on proizveo.

[...]

 
Ni istorijski, ni teorijski ne vidim da je došlo do diskontinuiteta sa vremenom Slobodana Miloševića, SPS-a i ratova
A kako danas izgleda Srbija Aleksandra Vučića?
– Ni istorijski, ni teorijski ne vidim da je došlo do diskontinuiteta sa vremenom Slobodana Miloševića, SPS-a i ratova. Na kraju, u Srbiji su na vlasti i na javnoj sceni osobe koje itekako imaju veze sa ratom. Ili su bili ministri u njegovim vladama i donosioci zakona, ili su bili njegov portparoli. Za mene je orijentacija Srbije ka Evropi – prilično neuverljiva. Mislim da je u pitanju samo retorika, i da je Srbija i dalje suštinski usmerena ka Rusiji, a da to Rusija koristi. Rusija je uvek prisutna na Balkanu, i nikada to nije negirala. Pogledajte samo kako se ponašaju ruski ambasadori u Beogradu. U Srbiji je karakteristično veliko nasilje. Lokalne zajednice su zatvorene, vladaju neke kabadahije koje imaju veze sa vrhom vladajuće stranke, poseduju novac i moć. Nema tu ništa od lokalne samouprave. Opozicija je, zakonito, uvek određena vlašću. Ne nudi neke nove orijentacije, alternative, i sama je zaokupljena prostorima na kojima žive Srbi. Vidim sve to kao jedno opasno istorijsko nazadovanje. Ako posmatrate odnos Srbije prema svetu, o tome je najbolje govorio glavni haški tužilac Serž Bramerc, koji je upozorio na negiranje počinjenih zločina, na rehabilitovanje onih koji su izdržali kaznu za ratne zločine i vratili se. Razorene su institucije, one svedoče o tome da nema demokratizacije društva. Kompetentni ljudi, kakav je recimo bivši poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić (koji je odlično radio svoj posao), stalno su izlazili ili izlaze sa informacijama da nazadujemo. Važan indikator je i nastavak odlaska mladih ljudi. Pratim ta istraživanja. Više nije glavni problem egzistencijalni, odnosno zaposlenje, već ljudi jednostavno ne mogu da podnesu ovu atmosferu, odsustvo nade, nepoštovanje. Javni jezik je strašan. Gde vi imate – pa to nije bilo ni u vreme najgoreg autoritarizma – da šef države optuži lokalnog funkcionera, koji je izabran na izborima, da je lopov, a da posle toga njegovi trabanti tu vest šire preko društvenih mreža. To je rušenje svih formi, rušenje demokratskog potencijala. Razumem ljude koji protestuju, iako su u pitanju različiti motivi. Akademski deo ljudi koji protestuje nema nikakvo učešće u moći. Nekada je stručna javnost ovde nešto značila, a sada, u ovom raskopanom Beogradu, ne znači ama baš ništa. Vlast stvara svoju elitu, proizvode se diplome i doktorati bez pokrića. U pitanju je jedan intelektualni i moralni pad koji nikako ne obećava sjajnu perspektivu. Javni jezik je ono što dešifruje vlast u ovoj zemlji, ali i opoziciju. Na toj leksičkoj ravni, oni na neki način prestaju da se razlikuju.

Da li vam se čini da sve češće negativne ocene politike Aleksandra Vučića koje dolaze od EU, ali i drugih zapadnih institucija i organizacija, najavljuju promenu njihove politike prema Srbiji? i Kako uopšte procenjujete činjenicu da je bez obzira na sve na šta ste ukazali EU podržavala Vučića i još ga u dobroj meri podržava?
– Mislim da je Evropa podozrevala da je u pitanju samo retorika. Na kraju, tu su i pokazatelji: rast korupcije, strašno stanje u medijima, status građanskih prava, status manjinskih prava. Potom, kako rekoh, javni govor. Recimo to identifikovanje Hrvata sa ustaštvom, to je vrlo opasno za naše buduće odnose. Govor o Albancima je rasistički govor. Mislim da su to stvari koje rade protiv nas. Mislim da sve to međunarodna zajednica, sa svim tim previranjem u njoj, vidi: to naše nerazumevanje Evrope, koja traži formulu između složenosti i celine, to naše priželjkivanje da Evropa propadne, to naše potvrđivanje da ne treba sa Evropom da gubimo vreme, da uopšte ne treba u nju da ulazimo… Bojim da je njihova procena realne situacije u Srbiji mnogo gora nego što se to vidi na osnovu službenih izjava, i da se oni ovde boje haosa. Zato i takvo određivanje prema aktuelnom režimu i tekućoj politici. Na neki način, diplomatišu i pokušavaju da usmere stvari.

Dakle, hoće da spreče veću štetu?
– Bojim se da je to u pitanju. A drugo, oni imaju svoje probleme. Nisam nikada bila zagovornik toga da Evropa treba nešto da učini umesto nas. Dovoljno je to što pomaže proces modernizacije, mi živimo od njenih sredstava, i ne samo mi. Čekajte, a gde su ti naši unutrašnji napori?

Spomenuli ste probleme u Evropi. Iako su izbori za Evropski parlament zaustavili, bar delimično, uspon ekstremne desnice, ipak je njena snaga u mnogim evropskim zemljama – neupitna. Kako komentarišete te tendencije?
– Promene u svetu su ogromne. Proističu iz prirode stvari. Posledice su to univerzalnog karaktera kapitalizma, globalizacije, promena u nauci i tehnologiji… Informatička revolucija je donela sa sobom ogromne promene. Naravno da to utiče i na evropske i svetske tokove, kao i na odnose velikih sila. A uz sav taj uspon desnih orijentacija, bez obzira na pobedu Trampa i njegov populizam, mislim da su zapadna društva i dalje otvorena, da su svesna opasnosti, da o tome na neki način neprestano raspravljaju. Proces globalizacije nije zaustavljiv, ali on svakako nameće i pitanje posebnih identiteta i njihovog očuvanja u velikim zajednicama. Došlo je i do Brexita, ali se ubrzo videlo koliko je to komplikovan proces, takoreći proces koji ne može da se završi. Nikada nisam prestala da verujem u traženje rešenja u demokratskoj debati, u demokratske forume i u dolazak novih ljudi na čelne pozicije.
Nedim Sejdinović (Lupiga)
Foto: Medija centar Beograd
https://www.autonomija.info/latinka-perovic-srbija-nastavlja-politiku-slobodana-milosevica.html

Nincsenek megjegyzések:

Megjegyzés küldése