A következő címkéjű bejegyzések mutatása: Sport. Összes bejegyzés megjelenítése
A következő címkéjű bejegyzések mutatása: Sport. Összes bejegyzés megjelenítése

2024. augusztus 15., csütörtök

Šta se krije iza partnerskih odnosa Vučića i Orbana

 Meka moć i tvrdi interesi

To što mađarski premijer sve više širi uticaj u Vojvodini, izgleda ne brine predsednika Srbije. Kao ni činjenica da razgranat, često sumnjiv, biznis u Srbiji ima i Orbanov zet Ištvan Tiborc

 
aleksandar vucic i viktor orban Foto copy  
Foto: Milan Maricic/ATAImages
Nikola Pavlović novinar Nova S

Lideri Srbije i Mađarske Aleksandar Vučić i Viktor Orban za odnose dveju zemalja često kažu da su dosegli istorijski maksimum – strateško prijateljstvo, uprkos burnoj prošlosti, jačalo je iz godine u godinu, iz mandata u mandat. Tako je Vučić gostujući na TV Prva u maju ove godine izjavio da prijateljstvo s Orbanom toliko ceni da će ga ovekovečiti spomenicima u čast mađarskog premijera ,,kada ga više ne bude“, čime je naglasio bliskost i lični odnos. Ako tako priča za Orbana, za Putina verovatno planira mauzolej.

Kao što srcem verujemo, a realnost opovrgava – u politici prijateljstva nema ili su retka i glavnu reč vode interesi. Šta je onda glavni Orbanov interes u Srbiji, a šta Vučićev? Priča počinje od hobija. Dok neko skuplja stripove, drugi ulažu u fudbalske klubove, u igre, sa sve manje hleba.

Unosan hobi

Malo je poznato da je ulaganje u klubove omiljeni hobi mađarskog premijera, te su finansije iz Mađarske stizale u FK DAC iz Dunajske Srede u Slovačkoj, klub Sepsi iz Sfantu George u Rumuniji, kao i hrvatski klub Osijek. Mađarski novinar Gabor Bodiš ističe da je to više posledica „viška novca“, koji treba potrošiti – u Mađarsku je poslednjih 20 godina, otkad je zemlja članica EU, pristiglo oko 100 milijardi evra. ,,Prema procenama nezavisnih institucija, 30 posto je otišlo u privatne džepove. Vlasnik kluba Osijek, premijerov drug iz detinjstva, bivši lokalni majstor za plin, Lerinc Mesaroš postao je za nekoliko godina najbogatiji Mađar, čija se imovina procenjuje na 2,5 milijardi evra. Pri tome ulaganje u klubove (medije, nekretnine, preduzeća) na Zapadnom Balkanu pored finansijskih interesa ima korisnu poruku biračima o moći i uticaju Mađarske“, prenosi Bodiš.

aleksandar vucic i viktor orban Foto 5 copy
Foto: EPA-EFE/JOHN THYS / POOL

Prethodnih godina šira sportska javnost u Srbiji upoznala se sa fudbalskim klubom TSC iz Bačke Topole. Na otvaranju akademije FK TSC  2018. bio je i Orban, koji je tom prilikom izjavio da je sport, odnosno fudbal, zajednički jezik cele srednje Evrope i prirodno je da spaja ljude, posebno Srbe i Mađare. Prvi fudbalski klub u Bačkoj Topoli formiran je 1912. godine, a zvanično postoji od 1913. godine pod imenom Topolski sportski klub (TSC). Seniorski tim je u sezoni 2018/2019. osvojio prvo mesto u Prvoj ligi Srbije, kada se prvi put u istoriji plasirao u najelitniji rang – Superligu. Na pitanja upućena rukovodstvu kluba, konkretnih odgovora nema. Pitanja su obuhvatala saradnju TSC-a sa Puškaš akademijom u Mađarskoj, ulaganja Fudbalskog saveza Mađarske, saradnju sa FSS-om, kao i činjenicu da je Orban 2018. bio u Bačkoj Topoli, te koliko njegovi odnosi sa Vučićem utiču na kvalitetno poslovanje kluba.

Srpskoj javnosti Tiborc je postao poznat kada je njegova firma Elios postavljala ulična osvetljenja u srpskim gradovima. Prema informacijama BCBP-a, posao je dobijen na nameštenim tenderima i u konzorcijumu sa kompanijama ljudi bliskih SNS-u ili državnim firmama

Umesto čelnika kluba odgovorila je kompanija SAT-TRAKT DOO iz Bačke Topole, generalni sponzor kluba. Kompanija je prisutna na srpskom tržištu od 1993. godine i, kako su napisali, jedan su od vodećih distributera opreme za kablovsko-distributivne sisteme (KDS) i sistem integrator KDS-a u regionu. U zahtevu da ih ne mešamo sa ,,bilo kojim političarem ili politikom“, prenosimo deo odgovora: ,,Uspeh fudbalskog kluba TSC iz Bačke Topole prevashodno je rezultat predanog rada svih nas u klubu, kao i građana Bačke Topole. TSC je fokusiran isključivo na sport i unapređenje rada sa mladima. Pomoć koju je TSC dobijao, kao i saradnja sa drugim fudbalskim klubovima i institucijama su javno poznate i o tome smo i sami obaveštavali javnost. Okupljanje navijača oko TSC stvara osećaj pripadnosti, bez obzira na nacionalne ili kulturne razlike. Ne bavimo se politikom“, navodi se između ostalog u ovom odgovoru.

Različiti putevi

Posle neprekidne i dvotrećinske vladavine Viktora Orbana već 14 godina, mađarska javnost postala je apatična i ne reaguje na sve veća ulaganja u fudbal – hobi premijera, ocenjuje Bodiš. ,,Niču stadioni, čija izgradnja redovno košta višestruko nego u drugim ’normalnijim’ zemljama. Ne treba biti ekonomista da bi se shvatilo da upravo građevinarstvo donosi najveći profit. I to ne neposredno premijeru nego članovima njegove sve bogatije familije i novobogatašima u okruženju Orbana“, dodaje mađarski novinar. Građevinarstvo nije strano ni srpskoj vladajućoj kasti. Najaktuelnije je povezano upravo sa fudbalom, od famozne gradnje Nacionalnog stadiona, pa sve do građevinske firme Ultra kop, koju vodi jedan od vođa navijača Crvene zvezde, Marko Vučković. Upravo zbog unosnih poslova koje dobijaju od države, navijači na severu ne skandiraju protiv Rio Tinta, čije planirano rudarenje se nameće kao tema broj jedan u zemlji i koja je Partizanov jug naterala da se oglasi protiv istog. Sever transparentom skreće pažnju sa litijuma na Kosovo i Metohiju, koje je pod trenutnim režimom izgubilo maltene sve simbole države Srbije, gde među poslednjima u nizu nestaju NIS-ove pumpe i Pošta Srbije.

Protest protiv iskopavanja litijuma 100824 Foto Goran Srdanov00 20
Protest protiv rudarenja litijuma Foto:Goran Srdanov/Nova.rs

Sve se čini da Vučićev evropski partner, Orban, više ulaže u svoje sunarodnike van matice Mađarske, što može biti problem za Srbiju. Orbanova fotografija iz 2022. godine na kojoj ističe šal sa konturom Velike Ugarske postavlja pitanje da li njoj teži mađarski premijer svojim uticajem kako u regionu, tako i u Vojvodini, koju su Mađari izgubili u Prvom svetskom ratu? Da li su klasične ratove zamenili meka moć i finansijski interesi? Viktor Orban je populista bez ikakvih jasnih ideologija, mišljenje je Gabora Bodiša, mađarskog novinara. Orbanovu karijeru sažima u liberalnim počecima i trenutnom desničarenju – startovao je sa izraženim prezirom prema sveštenicima, kada je Fides bio jača liberalna stranka. ,,Četiri godine od promene režima, 1994. godine, dotadašnja vladajuća desničarska stranka je skoro nestala i Orban је video šansu da postane konzervativac. Prvo je geslo bilo građansko, građanin, da bi vremenom sve više klizio prema ekstremnoj desnici. Ali novac je uvek imao centralno mesto u delovanju Fidesa. Tako da ne verujem da Orbana previše interesuje Velika Mađarska. Ali, to se dopada njegovim biračima i uklapa se u imidž desničara“, objašnjava Bodiš.

Krajem prošle godine, firma u vlasništvu BDPST grupe Orbanovog zeta kupila je 11 poslovnih zgrada u Beogradu, u kojima su sedišta nekih od najvećih kompanija poput Nestlea, Adidasa i Filipa Morisa – Ivana Ranković

Put srpskog predsednika išao je donekle u kontrasmeru. Pre skoro tri decenije pozivao je na ubistvo 100 muslimana za jednog Srbina, dvadeset i jednu godinu kasnije nazvao je Murata većim vojskovođom od kneza Lazara. Velika Srbija, koju je zamenio deklarativni put ka Evropskoj uniji, bila je na prvom mestu – danas se suzdržava da javno podrži Vulinov Srpski svet, koji ovaj drugi Aleksandar, kao nekada Milošević preko Šešelja, pokušava da uvuče u glave svojih birača. Ipak u Srpskom svetu nema mesta za sve Srbe, što pokazuje izostanak Srba sa Kosova i vidno nepominjanje Srba iz Hrvatske na Svesrpskom saboru. Fokus je na Republici Srpskoj i održavanju Milorada Dodika. Mađarski kolega po vladanju takve izostanke ne pravi i latentno objedinjuje Mađare van Mađarske.

Kupovina i korupcija

Za to vreme, Orbanova zemlja je članica Evropske unije, a kritike na njegov račun iz Brisela su nebrojene; počevši od vladavine prava i slobode medija do antimigracione politike i odnosa sa Rusijom i Kinom. Slične kritike dobija i srpska vlast, ali kao država kandidat za članstvo. Mađarska podržava proširenje EU na Zapadni Balkan iz više praktičnih razloga, ocenjuje Ivana Ranković iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP). Najpre zbog toga što bi time dobila saveznike unutar Unije koji dele Orbanova viđenja pitanja koja se kritikuju. Mađarska je trenutno država sa najvećim stepenom korupcije u EU.

HAM 6992
Balint Paštor Foto: Amir Hamzagić/Nova.rs

Još jedan hobi dvojice državnika je i ulaganje u medije. Određeni mediji u Vojvodini dobijaju finansijsku pomoć od mađarske vlade i za to otvoreno podržavaju i šire Orbanovu propagandu, objašnjava Ranković. ,,Preko Fondacije Bethlen Gabor, koja odobrava grantove crkvama, kulturnim ustanovama, medijima itd, mađarska vlada je finansirala medije na mađarskom jeziku u Srbiji, poput Mađar soa, Het Napa i RTV Panon. Ovi mediji promovišu Orbana i Fides i na taj način utiču na mađarsku manjinu u Vojvodini da glasa za Fides. S druge strane, članovi Saveza vojvođanskih Mađara profitiraju od ovoga zbog toga što su ujedno i članovi Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine, a taj Savet je osnovao i upravlja navedenim medijima“, kaže Ranković i dodaje da iako je rad u medijima nespojiv sa radom u državnim organima ili političkim partijama, to ne sprečava SVM da promoviše svoju partiju i Fides i da dobijaju novac od mađarske vlade preko Bethlen Gabor fondacije.

Preko Fondacije Bethlen Gabor, mađarska vlada je finansirala medije na mađarskom jeziku u Srbiji, poput Mađar soa, Het Napa i RTV Panon. Ovi mediji promovišu Orbana i i na taj način utiču na mađarsku manjinu u Vojvodini da glasa za Fides.

Ne brine se Orban o Mađarima van matice samo kroz medije i sport. U mađarske zajednice za preduzetnike i poljoprivrednike stiže finansijska podrška. U Subotici je sedište Fondacije Prosperitati, preko koje je zajednica u Vojvodini dobijala grantove i kredite za kupovinu zemljišta, poljoprivredne mehanizacije, stočarstvo, turizam itd. Fondacija raspisuje konkurse, mađarska vlada direktno šalje sredstva. Takve fondacije postoje i u drugim susednim državama sa mađarskom manjinom, a sve su povezane sa mađarskim Ministarstvom spoljnih poslova i trgovine. U Mađarskoj postoji jedna fondacija koja je zadužena za uspostavljanje lokalnih, ali finansiranje nije transparentno i uglavnom se lokalni donosilac odluka najviše pita o tome kako će se novac distribuirati, kažu iz BCBP-a. ,,Za Fondaciju Prosperitati dodatno možemo da tvrdimo da je u pitanju koruptivna šema jer se sredstva ne raspodeljuju ravnomerno. Od osnivanja Fondacije do 2021. godine više od polovine sredstava je završilo u džepovima samo četiri odsto kandidata, što je tek nekoliko preduzetnika. Neki od njih su povezani sa SVM i neretko koriste prilike da pohvale ovaj zajednički program mađarske vlade i SVM-a i podstaknu građane da učestvuju na izborima. To se desilo i pred poslednje parlamentarne izbore u Mađarskoj, u aprilu 2022. godine. Na taj način je uspostavljena šema da uzak krug ljudi oko SVM finansijski profitira, dok Fides obezbeđuje sebi glasove od Mađara u Vojvodini“, objašnjava Ranković.

Tenderi za zeta

Porodične veze ne kroje samo srpsku politiku. Predsednik Srbije često napada novinare koji pišu o poslovima njegovog brata ili kumova. U tome nije usamljen i upravo jedan rođak Viktora Orbana svoje biznise pravi u Srbiji. U pitanju je Ištvan Tiborc, zet mađarskog premijera i jedna od najuticajnijih ličnosti u njegovom okruženju. Da se ubrzano penje na lestvici najbogatijih Mađara potvrđuje Gabor Bodiš. ,,Najuspešniji (i) poslovni potez mu je bio kada se oženio najstarijom ćerkom Viktora Orbana, Rahel. Ni ona ne može da se žali – Rahel praktično upravlja mađarskim turizmom. Naporno bi bilo i nabrajati recimo koje sve poznate zgrade, uglavnom hoteli su u vlasništvu Tiborca.

1704969637 foto BDPST Group
Ištvan Tiborc Foto:privatna arhiva/bdpstgroup.hu

Jedan od problema sa takvom mađarskom privredom je da se ovi tajkuni bogate ne na stvarnom tržištu, nego ih država finansira. Svaki tender sigurno dobijaju“, navodi Bodiš i dodaje da je srpskoj javnosti Tiborc postao poznat kada je njegova firma Elios postavljala ulična osvetljenja u srpskim gradovima. Upravo je ta firma bila prva kojom je Tiborc započeo biznis u Srbiji 2014. godine. Prema informacijama iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, radi sprovođenja ovog posla lokalne samouprave raspisale su tendere, koje su nameštale tako da zahtevi odgovaraju samo jednoj firmi, koja na kraju i dobije posao, čime se sve činilo u granicama zakona, a ogranak Eliosa je prvi put napravio konzorcijum sa kompanijama koja su ili u vlasništvu ljudi bliskih SNS-u ili u državnom vlasništvu.

U Subotici je sedište Fondacije Prosperitati, preko koje je mađarska zajednica u Vojvodini dobijala grantove i kredite za kupovinu zemljišta, poljoprivredne mehanizacije, stočarstvo, turizam… Fondacija raspisuje konkurse, mađarska vlada direktno šalje pare

,,Ištvan Tiborc je napustio kompaniju Elios nakon što je Evropska kancelarija za borbu protiv korupcije (OLAF) započela istragu o sličnim projektima za ulično osvetljenje u Mađarskoj. OLAF je utvrdio da su u svim poslovima postojale ozbiljne nepravilnosti i sukob interesa. To je izazvalo veliki skandal u Mađarskoj, pa se Orbanov zet povukao, ali mađarsko tužilaštvo na kraju nije pronašlo nikakve nepravilnosti i smatralo je da nema potrebe za podizanjem optužnice“, kaže Ranković za Radar i dodaje da je Orbanov zet ipak promenio oblast poslovanja, pa se trenutno najviše bavi nekretninama, između ostalog i u Srbiji. Navodi da je krajem prošle godine firma u vlasništvu BDPST grupe Ištvana Tiborca kupila 11 poslovnih zgrada u Beogradu, u kojima su sedišta nekih od najvećih kompanija u Srbiji poput Nestlea, Adidasa, Filipa Morisa… Vlasništvo nad ovim nekretninama je zapravo prešlo iz Nacionalne banke Mađarske u vlasništvo Tiborca preko mađarske kompanije Indotek, koja je ovim nekretninama upravljala prethodne dve godine. Međutim, iznos transakcije nije poznat javnosti. Vlasnik kompanije Indotek je Daniel Jelinek, blizak poslovni partner Orbanovog zeta. Pre toga, tokom 2023. godine Orbanov zet je još jednom pazario u Srbiji. Kao većinski vlasnik kompanije Waberer’s Group, kupio je 55 odsto srpske kompanije MD International koja radi kao distributer proizvoda kompanija kao što su Pionir, Vileda, a vrednost ove transakcije takođe nije poznata javnosti.

Lažni patriotizam

Naposletku, treba shvatiti da Srbija i Aleksandar Vučić nisu isto, kao ni interesi Srbije i Vučića, reči su marketinškog stručnjaka Igora Avžnera. „Vučić, pre svega preko medija i lokalnih i regionalnih političara koji su voljni da mu se podrede, ima veliki uticaj u regionu. Igrajući na kartu podele, što uostalom radi i na unutrašnjem planu, stalno podgreva tenzije između desno nacionalno opredeljenog biračkog tela i ostalih. Potpuno je nevažno da li su u pitanju ’unutrašnji neprijatelji’ u Srbiji, ili pokušaj za uticajem na nacionalnoj osnovi u Republici Srpskoj, Crnoj Gori ili na delovima Kosova na političkom planu“, ocenjuje Avžner. U takvom ponašanju vidi dva motiva: jedan je stalno kreiranje ,,nestabilnosti“ koje mu omogućava da sliku ,,zaštitničkog“ ponašanja na nacionalnoj osnovi učvrsti i produbi. Time omogućava dodatni rezervoar glasova.

profimedia 0613129861 copy
Viktor Orban Foto: Parsons Media / Eyevine / Profimedia

Drugi motiv je da na međunarodnom planu pokazuje da je on jedini koji može da pravovremeno ugasi fitilj na buretu baruta na kojem ceo region jos uvek sedi, zahvaljujući upravo takvoj politici. ,,S druge strane, za uticaj Srbije u regionu nije potrebna dodatna elaboracija. Dovoljno je pogledati kako su sve okolne zemlje, osim Mađarske, glasale na sednici UN po pitanju rezolucije o Srebrenici. Mađarska, naravno, time još jednom pokazuje ne privrženost Srbiji, nego Orbanovu privrženost Vučiću, ali i dodatnu ‘meku moć’. Mnogo je bitnije koju vrstu ‘proizvoda’ i kojem segmentu ciljane populacije mi prenosimo svoj, a neki drugi iz regiona svoj uticaj“, zaključuje Avžner.

Dok Orban ulaže u mađarske zajednice u svom okruženju, nestaju srpski simboli sa Kosova i Metohije, a srpska meka moć se možda ogleda u pet rasprodatih zagrebačkih Arena Aleksandre Prijović i što se za hrvatske desničare kaže da preko dana slušaju Tompsona, a uveče Cecu. To su dometi lažnog patriotizma, ali pre svega nebrige o nacionalnim interesima, zatrpanim onim ličnim.

https://radar.nova.rs/politika/viktor-orban-aleksandar-vucic-partneri/

2024. augusztus 12., hétfő

Az olimpiai érmek mélyfekete árnyéka


Az olimpiai érmek mélyfekete árnyéka

Kell-e mondani, a hazai sportközgazdászok is a sportot övező hazug világ részei. Azt hirdetik, hogy olimpiát rendezni kifizetődő üzleti vállalkozás, holott tudják, hogy azok egy-két kivétellel mind veszteségesek voltak. Ezért is pályázik rá egyre kevesebb ország, ugyanakkor a mi miniszterelnökünk épp erre vágyik mindennél jobban. Határozott célja van a világverseny-rendezések hajszolásával: hasznosság, értelmes befektetések látszatát kelteni, egyúttal elterelni a figyelmet az ország gyors hanyatlásáról. Csakhogy nagyon nem mindegy, hogy egy olyan ország költ eurómilliárdokat olimpiára, amelynek nemzeti jövedelméből ez könnyen finanszírozható, vagy ahol a tanárok béremelésére sincs elég pénz, maga az ország pedig épp a négy égtáj felé van szétrohadóban. Nincs egyszerű megoldás. Amíg ez az ember hatalmon van, nemhogy jó életre nincs esélyünk, de csupán jobbra sincs. Radikális változás nélkül a jövőbeli sportsikereink is csak a nyomorúságainkat mélyítik majd tovább. Bruck András:

A friss éremtáblázat kitűnő történetmesélő, de az most is el fog maradni, a rezsim a legkisebb őszinteséget sem engedheti meg magának. Mint mindent, a sportot is hazugságok sűrű hálója szövi körbe. Morális ingovány. Márpedig az igazmondás legalább minimuma nélkül nincs működőképes társadalom. E téren szerzett mindennapos tapasztalatainkat a párizsi olimpia 19 magyar érme sem cáfolja meg. Átlagos magyar éremtermés – iszonyatosan sok pénzért. A pontos összeget homály fedi, de az biztos, hogy amennyit sportra a kormány, jobban mondva egyetlen ember kivesz a zsebünkből, azt másra, nemzeti felemelkedésre is fordíthatná, ha ezt a gondolatot egyáltalán ismerné.  

Nincs magyar, aki ne tudná, hogy Ausztria hozzánk képest nem egy másik ország, hanem egy másik planéta, az élet minden területén messze előttünk jár. Kivéve a párizsi érmek számát: az ő eredményük csupán két arany, három bronz és szerény 36. hely. Magyar szemmel a sógorok szánalmas kriplik. Persze a sikert ők másban mérik, én pedig boldogan elcserélném az országot és a lakosságot kifosztó magyar rendszert az ő emberközpontú demokráciájukra. 

De a dúsgazdag Norvégia, Dánia, Svájc is jócskán mögöttünk végzett. Svédország is. Miként a 35 éve velünk nagyjából egy szintről indult Csehország és Lengyelország is csak az érmek számában marad el tőlünk, abban jócskán, viszont az élet minőségében előttünk járnak. Nem beszélve a Real Madrid meg a Barcelona otthonáról, Nadal és Alcaraz hazájáról, Spanyolországról, ahol a kormány szintén nem az érmek számát tekinti a haladás motorjának. 

A tisztességes kormányok mindenhol az egész nép jólétére költenek, nem csak néhány privilegizált csoportra, köztük néhány száz élsportolóra. A mi versenyzőinknek is pontos helyük, szerepük van a miniszterelnök terveiben. Nem véletlenül a sportba önti számolatlanul a milliárdokat, és nem iskolákba, kutatóintézetekbe, a tudás különféle forrásaiba. Mert, amit a sportolók tudnak nyújtani, az csupán „üres kalória”, amivel nem gyengítik, hanem erősítik autokráciáját. A 19 érem valójában az ő nyakában lóg, a sportsikereket a társadalom ma sokkal inkább tulajdonítja neki, mint annak idején Kádárnak. Az élet tragikus iróniája, hogy amit egy sportoló hosszú évek emberfeletti munkájával esetleg elér, annak legfőbb haszonélvezője a diktátor. 

Vajon mi lenne az eredménye egy népszavazásnak arról, hogy mit szeretnének inkább a magyarok: még több kajak-kenu érmet, vagy osztrák, svéd minőségű kórházakat, vasutat, iskolát? Az ugyan számunkra tényleg irreális, de legalább a cseh és lengyel minőség elérhető lenne. Vagy tévedek, és ha 30 aranyérmet szereztünk volna, akkor hajlandók lennénk még a jelenleginél is rosszabbul élni, még több hazugságot, megaláztatást elviselni? 

A Magyar Olimpiai Bizottság elnöke szerint mi „százszor jobb olimpiát tudnánk csinálni”. Ez csak a tőlük megszokott átlátszó manipuláció volt, de van benne logika. A rezsim máig nem emésztette meg, hogy Budapest helyett Párizs lett a versenyek helyszíne, az elnök szavai pedig kristálytiszta példáját adták a rendszer pszichológiai alapmodelljének: minden pofont vereségként élnek meg és mindent győzelemnek hazudnak. Számukra minden mondat annak a harcnak a része, amit a kifosztott nemzet feletti uralmukat biztosító autokrácia túléléséért vívnak. 

Kell-e mondani, a hazai sportközgazdászok is a sportot övező hazug világ részei. Azt hirdetik, hogy olimpiát rendezni kifizetődő üzleti vállalkozás, holott tudják, hogy azok egy-két kivétellel mind veszteségesek voltak. Ezért is pályázik rá egyre kevesebb ország, ugyanakkor a mi miniszterelnökünk épp erre vágyik mindennél jobban. Határozott célja van a világverseny-rendezések hajszolásával: hasznosság, értelmes befektetések látszatát kelteni, egyúttal elterelni a figyelmet az ország gyors hanyatlásáról. Csakhogy nagyon nem mindegy, hogy egy olyan ország költ eurómilliárdokat olimpiára, amelynek nemzeti jövedelméből ez könnyen finanszírozható, vagy ahol a tanárok béremelésére sincs elég pénz, maga az ország pedig épp a négy égtáj felé van szétrohadóban. 

Nincs egyszerű megoldás. Amíg ez az ember hatalmon van, nemhogy jó életre nincs esélyünk, de csupán jobbra sincs. Radikális változás nélkül a jövőbeli sportsikereink is csak a nyomorúságainkat mélyítik majd tovább.

2024. augusztus 12.

2019. július 13., szombat

Romantikus topolyai focierőszak A TSC ultrái felkészültek a "fizikai megpróbáltatásokra"

<span class="entry-title-primary">SZERBHORVÁTH György: Romantikus topolyai focierőszak</span> <span class="entry-subtitle">A TSC ultrái felkészültek a "fizikai megpróbáltatásokra"</span>
Forrás: a Blue Betyars Facebook-oldala

Olvasom minden idők legjobb magyar napilapjának, a Magyar Szónak a sportrovatában az interjút bizonyos Sörfőző Andorral, a Kék Betyárok (Blue Betyars) szurkolótáborának vezetőjével. A cimpatikus fiatalember a szümbóleumok világába tévedt, ha már fociról van szó. Hiszen ma már minden, de minden foci. (Éppenséggel csak az errefelé játszott foci nem foci, de ez tényleg csak egy zárójeles megjegyzés.) – forrás: hu.autonomija.info
Először felháborodtam a címen, miszerint „A TSC az egész délvidéki magyarságot szimbolizálja”. Mivel e focicsapat most jutott fel a szerb első ligába, mert ki lett tapétázva a posztmakoveczista épületkomplexuma forinttal. Szóval, hogy nem Lajkó Félix vagy akár Rúzsa Magdi, nem Urbán vagy az újvidéki színtársulat, nem Végel és Tolnai, nem a Palicsi-tó meg az aracsi pusztatemplom és sorolhatnám, nem ők és ezek szimbolizálják az itteni magyarságot, hanem – b+ 3x, de tényleg – egy focicsapat!
És, b+ 3x, a Magyar Szóban nincs már épeszű ember, aki szólna, hogy álljon már meg a menet, ne egy ilyen lúzer csapat legyen a jelképünk, de aztán rájöttem, hogy sok tekintetben bizony a TSC szimbolizálja a délvidéki (ismét 3x b+) magyarságot. Még csak nem is a Prosperitati, vagy épp a Magyar Szó, vagy a VMSZ meg az MNT – pedig hát miattuk él olyan jól a vajdmagy populáció, mint sose eddig.
Ha esetleg nem volna ismerős a csapat, melyet az új tulajdonos, a topolyai-bajsai Zsemberi János vezetett el a szerb szuper-, azaz első ligáig, elmondjuk, hogy épül már a stadion, kb. kész a topolyai fociakadémia, ami amolyan kihelyezett felcsúti orbanikus épületegyüttes, szó szerint, a magyar kormány brutális milliárdjaival megtámogatva (maga Orbán nyitotta meg a gyakadémiát). A műfüves pálya fölé olyan fehér sátrat feszítettek, ami épp megfelel lakodalom, falunap, bográcsfőzőverseny és parasztolimpia rendezésére is.
Megnéztem a honlapot, és az ugyan igaz, hogy a tulajdonos Zsemberi, meg az igazgató és a vezetőedző is magyar, de a stáb többsége nem annak tűnik (névelemzés alapján, ami ugyan náci módszer, de ez van), és hát a focistáknál még faramucibb a helyzet. Persze lehet, hogy ezek mind szerb nevű magyarok, illetve az anyanyelvük magyar, ezt errefelé nem tudhatjuk. De hát tudnivaló, hogy délen a szerb, montenegrói, bosnyák, horvát, bunyevác kölkök rúgják nagy elánnal a pöttyöst (megint 3x b+), ilyeténképp egy szerb stábbal még ráció is van egy bácskai fociakadémiában (ha már az őshazában egyik sem jött be). Zsemberi egyébként egy interjúban elmondta, hogy ő maga a belgrádi Partizannak szurkol, a Bajnokok Ligájában meg a szintén fővárosi Crvena Zvezdának.
Ám térjünk vissza a Kék Betyárszhoz, akik huszonéve még Kék Ördögök voltak, de mióta Rózsa Sándor már az MNT kultúrturizmusának is sarkalatos pontja lett (volna), hallgattak az idők szavára. (Mondjuk a kéken még lehetne dolgozni, mert az ugye az SZDSZ madarának a színe volt…) Betyársz egyébként azért lettek, mert „mindenképpen valamilyen vajdasági vonást akartunk mellé találni. Kicsit közösségépítő jellegként, a magyar virtust is megjelenítve a betyárra esett a választás.”
Huh, megint 3x b+. Mert hát a betyár mégse vajdasági magyar találmány, meg akkor éppenséggel lehetnének hajdukok is – de hagyjuk. A lényeg, hogy e betyársereg mellé először a temeriniek álltak oda (ez jelzi, hogy ott már nincs magyarverés), de jönnek Adáról, Óbecséről, Magyarkanizsáról, a meccsek egyelőre ugye Zentán maradnak, de utazgatnak is, mindenhol lecsúszik meccs előtt és után pár sör.


 
 A TSC a csúcsra ért - és vele együtt a hangulatunk is!!!

Hatalmasat szurkoltunk ma is!
HAJRÁ TSC!!!

Sörfőző ezek után kifejti, hogy az idősebbek nagyon pozitívan fogadják a Betyárszt, mert „a délvidéki magyar emberekből egy kicsit kinevelték ezt a magatartást, hogy kiálljunk magunkért, és agresszívabban lépjünk fel”.
Hogyan?
Agresszívabban?
És azt hogyan lehet?
Már figyelnek is rájuk a rendőrök, utal rá büszkén Sörfőző, de ezután még inkább figyelnek majd rájuk. Ragyogó logika, előre feljelenti magát a rendőrségen. Novi Pazarban meg egyenesen megkövezték őket, erre is büszke.
De a betyárszok felkészültek: „A legnagyobb konfliktusokat és az esetleges fizikai megpróbáltatásokat azoktól a topolyaiaktól várhatjuk, akik belgrádi együtteseknek szurkolnak. De nem félünk, fel vagyunk készülve erre.”
Jó, nem akarom túltolni – minden országban így van ez, itt legfeljebb az a pikáns, hogy mondjuk a topolyai magyarok esnek majd egymásnak a focin (bár általában olyan kihalt ez a városka is, hogy el nem tudom képzelni, hány embert érint majd mindez), és – figyelem – fizikai megpróbáltatásokról is szó van.
Mi van, futni fognak a betyársz? Vagy – ütnek?
A legviccesebb interjúrészlet azonban a következő, ami arra vonatkozik, amikor valami bivalyerős belgrádi bandával kerülnek majd szembe (ezek tényleg Európa-szerte hírhedtek, már ha beengedik őket): „A két nemzet közt politikailag fenntartott cukormázas viszonyra valószínűleg sok száz, ezer rendőr fog vigyázni, így inkább a színfalak mögött számítunk megkeresésre.”

Az utóbbi tagmondattal foglalkozzék a bűnmegelőzés, ti. hogy bejelentődik, majd a stadionon kívül rendezik az ügyeket a betyársz és mondjuk a belgrádi Rad hírhedt nacionalista maffiózó verőlegényei.
A tréfás az, hogy a Magyar Szóba bekerülhetett egy őszinte magyar betyársz mondat: ti. hogy a szerbek és magyarok közt fenntartott viszony – cukormázas. Ha ezért az igaznak és őszintének tűnő véleményért az MNT nem váltja le Varjú Márta főszerkesztőt, hát akkor nem tudom, minek kell a lapban megjelennie… Egy Pásztor István-karikatúrának Coraxtól?!
És akkor summázzuk: a tételmondat valójában igaz is lehet – „A TSC az egész délvidéki magyarságot szimbolizálja”. Mert tényleg, igen. Sajnos, de nagyon így van. Hisz itt van a NER-kompatibilis „vajdmagy” fociakadémia. Amibe átláthatatlanul ömlenek a magyar adófizetők milliárdjai, akár a Prosperitatiba – pár vajdasági magyar persze jól jár, de a közösség ettől nem fog sem fejlődni, sem hosszú távon fennmaradni. Ráadásul a csapatban már több a nem magyar, ahogyan a magyarországi vagy más határon túli magyar csapatokban is nagyítóval találunk csak magyar nemzetiségűt, lásd DAC. De nem az oktatásra, a kultúrára, az egészségügyre megy el a lovetta, ne adj isten, hogy egy tudós, művész, orvos jelképezné kisebbségünket, hanem a foci, a foci, a foci. Ami nyomokban tartalmaz errefelé gólt európai szinten.
És persze itt ez az egyoldalas interjú, amit egy nem NER-kompatibilis vajdmagy művész, tudós stb. sem kaphat meg ám, de egy vezérszurkoló rögvest – ez is jól szimbolizálja a vajdmagy viszonyokat. A betyárok éltetése is – rabolni szabad, az hősies tett, azt szereti a nép, ha elveszik a gazdagoktól a fölösleget és szétosztják a szegények közt. Csak hát ez egy mítosz, ami Rózsa Sándorra sem volt igaz, nemhogy a többire.
És ami a legfontosabb: az agressziót, a fizikai agressziót éltetik, a leszámolást a más nemzetiségűekkel, de még azon nemzettársakkal is, a topolyai magyarokkal, akik ne adj isten másnak szurkolnak.
Van egy könyv, a délszláv válság okairól szól, az a címe, hogy A háború a stadionokban kezdődött el.
Nos, itt tartunk – betyársz szurkolótábor már van, a stadion meg épül.

SZERBHORVÁTH György

2019. április 27., szombat

Györe Laci és a mostohaszülő

Bódis Gábor
Bódis Gábor

Azzal kezdődött, hogy az „anyaországiak” nem tudtak mit kezdeni Laslo Djerével. A még a béka segge alatt levő magyarországi újságírást is alulmúló sportriporterek pedig egy ATP verseny megnyeréséig küszködtek a furcsa nevű teniszező még furcsább (útlevelében szereplő) nevének megfejtésével.

De mindez normális munkamenet egy, a külvilágtól és a józan észtől hermetikusan elzárt országban. Nincs min csodálkozni. Az utcákon patakokban folyik a gyűlölet minden ellen, ami idegen. Jobb és baloldalon is. Soros vagy a határon túliak.
Az egész szerencsétlen csődtömeg, amit Magyarországnak neveznek éli öncsonkító és vesztébe rohanó életét. Emiatt azonban még kár lenne tollat ragadni. Hanem a Duna TV.
Azaz, nem egészen jól értesültek számára: ilyen televízió nem létezik. Nincs mögötte csapat, 2011-ben megszűnt. Ez egy csatorna neve és műsorait ugyanaz a (különben megrögzött hírhamisító) gárda készíti, készítetti, mint az MTV1, 2, 3 stb. és a többi csatornáét.
Különösen bántó az ügyben, hogy az 1992-ben elindított televíziót a határon túliak számára éppen az a párt ürítette ki, amely ugyanennek a célközönségnek a szavazataira hajt, pénzt, paripát nem kímélve.
Nem bonyolítom a mondanivalómat azzal, hogy a Duna TV valójában soha nem volt teljes egészében a határon túliaké. 2011 óta pedig csak a Fidesz vezérkaráé. Akinek van kedve tömény kormánypropagandát nézni, hát tessék.
Nos valamikor az ezredfordulón született meg az ötlet az akkor még független Duna tévés vezetésben, hogy Autonómia néven induljon egy második csatornája a televíziónak. A 2011-es nagy közszolgálati média-összevonás idején (az akkor összesen 50 milliárd forintból üzemeltetett MTV, Duna TV, Magyar Rádió, MTI helyett, racionalizálás ürügyén létrehozták a manapság majd 100 milliárdból gazdálkodó MTVA-t) a valamikori Autonómia helyett a Duna World jelent meg csatorna névként. Ám legyen.
Egy elég rangos női (WTA) torna után Budapesten sikerült összehozni egy férfi (ATP) versenyt is, nem is akármilyen szereplőkkel (egyébként közöttük a leghíresebb a horvát Ćilić már ki is esett). Néhány futottak még kategóriájú magyarországi versenyző is elindult, de hát ez jellemző (hazai játékosok) még a legnagyobb tornákra is.
És akkor jött Laslo Djere, azaz Györe Laci a zentaiak, a vajdmagyarok és nem túlzás, a szerbiai teniszrajongók egyik kedvence. Arról nem sikerült megbizonyosodnom, hogy fentebb említett, alaptalanul felmagasztalt sportriportereknek meg sikerült-e tanulniuk a nevét, mert valami egész botrányos dolog történt. Két nap egymás után.
A határon túliak állítólagos (második) csatornája közvetíti a Hungarian Opent. Csütörtökön a gyanútlan néző két meccset is végignézhetett. Egyesek, magamat is idesorolom, csak azért, hogy a délután fél öt utánra tervezett Györe meccset kivárja. Mit tesz a „mi televíziónk”? A két előző összecsapás után abbahagyja a teniszközvetítést. Gondoltam már sötétedik és Györe Laci meccsét másnapra halasztották. Néhány órára rá olvasom a Szabad Magyar Szóban, hogy Györe megnyerte a második meccsét is. Már akkor kezdett felmenni bennem a pumpa.
Ami azonban eme írás pillanatában zajlik, az vajdmagyar ésszel felfoghatatlan. Időben befejeződött az előző mérkőzés, kora délután van. És mit tesz a Duna World? Na mit? Elkapcsol a teniszpályáról és valamilyen főzőcske műsorba kezd!
A valamikori nemzet televíziója a dilettantizmus fénylő csillagává vált. Vagy csak az maradt.
Dacára ennek: hajrá, Laci!