2018. október 19., péntek

Na manjine raz-brojs’!


Danas im nije dobro, ali biće još gore
Ministar Branko Ružić u avgustu je raspisao izbore za Nacionalne savete nacionalnih manjina za 4. novembar. Kampanja se ovih dana ozbiljno zahuktala, a pati od istih boljki kao i svi prethodni izbori na različitim nivoima održanim u Srbiji za naprednjačkog vakta. Ima tu manipulacije posebnim biračkim spiskom, lažnih lista, onemogućavanja angažmana notara, uskraćivanja korišćenja javnog prostora, ali i starih dobrih pretnji otkazima, te nasilja, kako verbalnog, tako i fizičkog.
Oni se sprovode ispod radara, jer javni servisi, uprkos obavezi, gotovo da uopšte ne izveštavaju o izbornim aktivnostima, iako ih organizuje država (za njihovo sprovođenje zadužena je Republička izborna komisija). Sve se svodi na „manjinske”, najčešće privatne, a uglavnom lokalne medije ili one kojima su osnivači aktuelni nacionalni saveti, koji zbog toga ne izveštavaju objektivno.
Realno, nezgodne su te manjine. Te ne razumeš šta govore, te imaju neke čudne običaje; traže udžbenike, medije i pozorišta na svojim jezicima; hoće i da se požale maticama, a neke od njih nisu beznačajne, članice su EU. Premijerka im osporava mešanje u politiku. Nije li još Sloba patentirao kovanicu „lojalne” manjine? Nije li u Rambuje na pregovore slao Egipćane, Aškalije i Turke? Sloba je imao i Mihalja „ja kao Mađar se ne plašim” Kertesa (koji se, by the way, odnenavno unaprednjačio).
Današnja vlast, u tadašnjem radikalskom ruhu, nudila im je sendviče za uz put do matica. Presvukavši se u evropejce, shvatili su da su sendviči nepotrebni. Dovoljno je izmisliti određeni broj kertesa, instalirati ih u nacionalne savete i rešen problem. Jednim udarcem ubiješ više muva: ućutkaš neposlušne, sprečiš da šire loš glas, uhlebiš svoje članove u nacionalne savete i njima bliske institucije i ne brigaš. Mirna Bačka.
Da se ne lažemo, u ranijim izbornim ciklusima i DS i LSV su imali svoje liste kojima su pokušavali da ostvare kakav-takav uticaj na nacionalne savete. Ali, nisu ih potpuno preuzimali. A napredni žele sve. Ostaje samo par vazala, onih koji imaju poslanike u Narodnoj skupštini neophodne za lagodnu većinu.
Vojvodina je, kada su u pitanju nacionalne manjine ili zajednice, nekadašnje narodnosti, uvek prednjačila. Devedesetih je taj suživot doživeo surov udarac, a posledice živimo i danas. Sada, kada su na njenom čelu isti oni koji nikada nisu razumeli to bogatstvo, normalno je da nastupaju sa pozicije sile. Ne znaju ni šta bi s „nelojalnim“ Srbima, a kamoli s tamo nekim manjinama.
Bojim se da se cilj kontrole vlasti nad nacionalnim savetima krije u želji da nesmetano sprovodi politiku zavadi pa vladaj. Da zavađa, huška Bunjevce na Hrvate, Vlahe na Rumune, Bošnjake na Bošnjake… a posle glumi pomiritelje.
Jedna sitnica, čini se, jasno ilustruje trenutni nivo „razumevanja“ za sugrađane drugih nacionalnosti. Sajtovi pokrajinskih sekretarijata listom su na srpskom, tek poneki i na engleskom jeziku. Sekretarijat za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice, pored srpskog jedini ima verzije i na mađarskom, slovačkom, rumunskom, rusinskom, hrvatskom i engleskom jeziku, a Sekretarijat za socijalnu politiku, demogafiju i ravnopravnost polova na srpskom, mađarskom i engleskom. Sajt Pokrajinske vlade ima ćiriličnu, latiničnu i englesku verziju, kao i sajt Sekretarijata za regionalni razvoj, međuregionalnu saradnju i lokalnu upravu i lokalnu samoupravu, a nekoliko sekretarijata nema čak ni latiničnu verziju. Isključivo ćirilica.
Nisam čuo da se koalicioni partner, koji ujedno vodi Skupštinu AP Vojvodine, bunio protiv toga. Niti bilo ko drugi, iako su brojne manjine prisutne među 120 pokrajinskih poslanika. Gle čuda, jedna od ingerencija nacionalnih saveta jeste iz oblasti informisanja. Ustav kaže da je službeni jezik srpski, a pismo ćirilica, reći će neko. Jeste, tako je. Ali ima nešto i u dobroj volji i kućnom vaspitanju. Ako su Mađari, Slovaci, Rusini i ini dobri kada pune budžet, valjda je stvar elementarnog poštovanja da im se omogući da informacije o radu svoje vlade ili konkurse počitaju na maternjem jeziku, majku mu?
Jasno je da pripadnici manjina jedino uz saradnju sa vlašću mogu da se izbore za bolji položaj. Ne može se od njih očekivati da budu večita opozicija. Ali isto tako, pojedinci iz njihovih redova ne smeju da zloupotrebljavaju svoje pozicije radi ličnih interesa, koji su često kontra opštem interesu zajednice. Danas im nije dobro, ali biće još gore.
Zato drage manjine/zajednice/narodnosti,
Imajte na umu da ulaskom u kolo sa onima koji su trenutno na vlasti, a koji niti razumeju da smo svi ravnopravni, da nam je ovo zajednički zavičaj, bez obzira na to odakle vučemo korene, niti žele da to prihvate, radite direktno protiv svoje nacije. Kao što su i do sada uništavali sve čega se dohvate, uradiće to i sa vama. Iskoristiće vas i odbaciti kao krpe. A vi posle svega treba da živite među sunarodnicima. Zato je važno da se jasno i nedvosmisleno suprotstavite ovoj pošasti. Da gledate širu sliku, a ne sebične interese. Da hrabro stanete na stranu svoje nacije, jer u suprotnom gubimo svi mi. Kao u priči o golubu i zapaljenoj kući – nije važno što u kljunu nemate dovoljno vode da ugasite požar, važno je da se zna na čijoj ste strani bili.

Dalibor Stupar
18 Oct 2018 (Autonomija)



Nincsenek megjegyzések:

Megjegyzés küldése